Ispričat ću Vam, dakle, priču o SAJMIŠTU.Neki umni ćelavci sa sjevera tepaju mu tržnica. Prvostupnici, magistri, doktori znanosti, postdoktorandi, akademici, teorijski znalci koji žive od pojmovnog definiranja, tipologiziranja i morfološkog tretiranja raznoraznih prirodnih, društvenih i humanističkih pojava nazivaju ga tržište. Obzirom da živim u gradu gdje se mjesečno organizira atraktivni nestočni sajam neskromno, iz lokalpatriotskih pobuda, za korištenje tijekom ovog putovanja, predlažem izraz sajmište.
Želim da širom otvorite oči. Pogledajte malo bolje. Ovo što vidite ispred, iza i oko sebe, je Sajmište (Marketland). Planet je postao, na prvi i posljednji pogled, beskonačno i nepregledno sajmište. Privremeno ste, dakle, u posjeti planetarnom sajmištu. Zašto ga ne bolje upoznati? Pokušat ću Vam pomoći vođenjem kroz jedan njegov dio: sajmište tuđih soba. Koliko god je ovo putovanje jedna velika priča o toj vrsti sajmišta ono je i priča o integralnom Sajmištu, priča o svim postojećim sajmištima.
Za početak dužan sam Vas upoznati sa dojmovima kolega iz sindikata vodiča o našoj današnjoj destinaciji. Iz šume teoretskih znalaca-vodiča, da pokažem aktualnost njihovih misli, namjerno ću navesti dva domaća stručna hrasta, Rudolfa i Balotu. Vodič Rudolf Bičanić (1905.-1968.) sajmište je vidio kao ''institucionalno i tehnički oblikovan kontakt osoba'' , koji na posebno opremljenom prostoru, u stanovito vrijeme nude ili traže određenu vrstu robe. Drugi veliki vodič, ekonomist i pisac Mijo Mirković alias Mate Balota (1898.-1963.) bijaše pod dojmom sajmišta kao spleta ''uzajamnog djelovanja ponude i potražnje.'' Po njemu to je konkretna organizacijska cijelina. U doba Bičanića i Mirkovića, njihovih karijera sajmišnih vodiča, zaintresirani su se vodili kroz sajmište kao prostor institucionaliziranih susreta zainteresiranih osoba. Međutim u današnje sneno informacijsko doba moguće je razmjenjivati dobra i na virtualnom sajmištu, bez neposrednog kontakta nuditelja i tražitelja na fizički određenom odredištu.
Kada praktični, profitom opčinjeni znalci, raspravljaju o sajmištu najčešće misle na njegove posjetitelje. Njihov broj, raspoloživa slobodna novčana sredstva i vrijeme. Ponudbena strana sajmišnog terena za njih je jednostavno djelatnost kojom se žele ili trebaju baviti kako bi privukli posjetitelja, njegovo vrijeme i novac. Odgovor na pitanje postoji li sajmište za neki proizvod ili uslugu oni preformuliraju; Postoje li posjetitelji sajmišta?. Ima li ih jako puno (masovno sajmište) ili računamo na jednog ali vrijednog? I odakle posjetitelji dolaze? Pristižu li sa subnacionalnog ili (određenog) nacionalnog kata sajmišta? Ili su većina globtroteri, putnici svijetom iz svijeta, koji pristiže sa globalnih katova, kao što je slučaj sa konzumentima hrvatskog sajmišta tuđih soba.
Sajmište tuđih soba je specifično, sajmište sui generis, sastavnica sustava pojedinačnih sajmišta odnosno općeg sajmišta. Sajmište tuđih soba sa ostalim parcijalnim sajmištima dijeli tri činjenice: postojanje igrača, objekata sajmišnog odnosa (dobara/robe) i cijena po kojima se objekti razmjenjuju. Specifičnost sajmišta tuđih soba proizlazi iz posebnosti igrača i odnosa na sajmištu. Sajmišni igrači ulaze u razmjenske odnose na tom sajmištu naoružani maxi-mini strategijom.
Posjetitelji sajmišta (putnici tuđim sobama) nastoje kroz minimalne novčane izdatke maksimizirati zadovoljenje vlastitih potreba posredstvom nuditelja i njegovih dobara. Za njih su važna dva, međusobno povezana , elementa: kvaliteta i imidž . Neka nam prodavači izlože i ponude kvalitetni proizvodno-uslužni splet pa ćemo mi pozitivnu sliku i glas o njima svima pokazati i razglasiti. Pa će svi oni doći kod njih prvi, drugi, i svaki sljedeći put, tražeći opisanu kvalitetu. I tako ukrug.
Nuditelji također imaju dvostruke ciljeve, maksimizirati primitke i minimizirati izdatke, uz najveće moguće koristi dakako. Na prvi pogled četiri navedena cilja dva osnovna sajmišna igrača djeluju suprotstavljeni. Još kada vaš prvi pogled prate meditacije proroka liberalnog kapitalizma o egoizmu igrača koji nasušno trebaju sajmište da ih (pre)hrani, ispada da trebate dignuti sve četiri u zrak i predati se samoostvarenom proročanstvu.
Sada bi trebalo (još kada bi postojao gramofonski zapis!) pustiti duboki proročanski glas Adama Smitha: ''očekujući objed ne računamo s blagonaklonošću mesara, pivara ni pekara, već s njihovom brigom za vlastite interese. Nikad ne apeliramo na njihovu humanost, nego na njihov egoizam; i nikad im ne govorimo o svojim potrebama, nego uvijek o njihovoj koristi. '' Još da s njim u duetu zapjeva britanski pisac Bernard Mandeville iz 18. stoljeća o korisnosti privatnih poroka za društvo, proročanskom utjecaju ne bi bilo kraja . Pa kada bismo onda dopustili promotivni program suvremenih Smithovih i Mandevillovih epigona ispalo bi da bez egoizma, koristoljublja, poročnosti ne može funkcionirati sajmište i njegova nadgradnja. Bitno je da se igrači druže i ponude određene vrijednosti bez obzira na etičnost njihovih namjera i postupaka. Kao da se na sajmištu mogu voditi samo ratovi. Primirje i mirnodopsko stanje sa harmoničnim međuljudskim odnosima apsolutno su neostvarivi.
Određenu igru između dviju ekipa na terenu reguliraju cjenovni semafori. Vidite ih. Gore, desno. Rade non-stop. Ne uvijek savršeno. Često totalno zakažu. Kada rade osiguravaju funkcioniranje silnica sajmišta. To u potpunosti vrijedi na apsolutno konkurentnom sajmištu. Na regulatorima sajmišnog prometa reflektiraju se odnosi između prodavača i posjetitelja. Na njima se vidi odraz svih informacija važnih za prodavača, posjetitelja i njihove međusobne odnose. Odnosi mogu biti u ravnoteži ili neravnoteži. Ako su odnosi između prodavača i posjetitelja uravnoteženi riječ je o idealnoj situaciji u savršenim uvjetima. To je stanje ekvilibrija. U praksi je češće stanje neravnoteže. Debalans u odnosima igrača utječe na progresivno ili degresivno kretanje cijena na semaforu. Pitate se tko vlada na sajmištu, nuditelj ili posjetitelj? Uvijek je vladajuća ona strana koja je u manjini. Tržište prodavača je situacija viška tražnje. Ako je tražnja manja od ponude gledate tržište posjetitelja.
Spomenuo sam da su cjenovni semafori u biti informacijski semafori. Nekada je postojao problem pronalaska informacija. Znanstvenici društvenih znanosti vrlo dobro znaju razliku između proučavanja različitih povijesnih epoha. U povjesničarskoj branši recimo postoji '' problem nedostatka relevantnih historijskih dokumenata iz srednjovjekovlja, s jedne strane, te problem inflacije dokumenata u posljednjih stotinjak godina, s druge strane. Nekada je postojao problem informacijske pustinje. Danas se suočavamo sa problemom preopterećenosti informacijama to jest informacijske džungle.Preopterećeni informacijama sagorijevamo, zaboravljamo. Briše se memorija. Postajemo ljudi zaborava, masa za manipulaciju .
Spomenuo sam Vam na početku ćelave sa sjevera koji sajmištu tepaju tržnica, a njihovi miljenici prozvaše ih ''gurui nove ekonomije''. Jedan od njih Ridderstrale, Jonas Ridderstrale, zorno opisuje tu tranziciju od informacijske pustinje do informacijske džungle. Čak je iznio besplatni savjet kakvi bi trebali biti prodavači na modernom sajmištu. Njegov osnovni prehrambeni sastojak, osnovna energetska i upotrebna vrijednost, preporučljivi ugljikohidrati, minerali, vitamini, proteini i ini sastojci, su informacije. ''Informacije hrane'' sajmišta, poentira Jonas .
Zbog toga Jonas besplatno savjetuje prodavače odnosno nuditelje. Budite fit i budite seksi. Kako bi bili fit moraju biti otvoreni dotoku informacija. Identificirati, locirati i poslušati potrebe i želje koje prosljeđuju potencijalni posjetitelji. U ovoj informacijskoj džungli, u ''trenucima stvarnosti'' osjetite trendove, pa na njih spremno odgovorite. Sinonim za fit jest fleksibilnost.
U svijetu koji prostorno,informacijski i vremenski sve više zbližava ljude važno je biti seksi. Na svim razinama svidjeti se posjetitelju. Biti atraktivan svim ljudskim osjetilima. Biti seksi. A biti seksi znači biti različit, autentičan i individualiziran.
Posebno poglavlje našeg putovanja kroz sve pore sajmišta posvetit ću dobrima ili robi kojima se na njemu trži. Kao što vjerojatno znate danas nema proizvoda ili usluge kojom se ne trguje na sajmištu. Od automobila kojim se prije abdikacije vozio kralj Edward VIII., preko žvakaće koju je ispljunuo sveprisutni Brad Pitt, do ljudskih organa. Kada sam posljednji put istraživao sajmišta bubrega u svijetu doznao sam da se cijena jednog bubrega u Indiji kreće od 2 000 do 3 000 američkih dolara. Za 20 000 dolara mogli ste u New Delhiju ili Calcutti legalno osigurati transplataciju bubrega . Bolesni ljudi spremni su prevaliti velike udaljenosti da si osiguraju transplataciju. Za mene nije iznenađujuće ako se uz medicinsko razvija i sajmište tuđih soba koje osigurava boravak pacijenata i adekvatne transplatacijske tretmane.
Na samom početku našeg zajedničkog putovanja naznačit ću samo osnovne informacije o robi koju ovdje možete vidjeti, opipati i okusiti. Svaki ekonomski sustav, pa tako i sajmište, nalazi se u shizofrenoj situaciji. Njegovi igrači su podvojeni igrači. Istovremeno igraju uloge nabavljača i prodavača, pretežno nematerijalnih dobara. Na globalnom sajmištu raste udio nematerijalnih dobara, pa i cjelokupna gospodarstva sve više imaju nematerijalni karakter. Najvažniji čimbenik i rezultat proizvodnje, rasta i razvoja, postao je ljudski ili tzv.intelektualni kapital. Znanje, informacije i korisno iskorišteno vrijeme postali su najvažniji neopipljivi i neuskladištivi resursi i ouputi.
|
